Walther Wever je daleke 1934. godine započeo rad na strategijskim bombarderima Luftwaffe. Podržao je rad firmi Dornier i Junkers na ovom projektu. Rezultati su bili Do 19 i Ju 89. Odlično za početak. Strategija upotrebe ovakvih bombardera je bila sledeća:
1. Uništenje protivničkih baza i avio-industrije, kao i protivničkih snaga koje napadaju nemačke ciljeve
2. Uništenje železnice, puteva i mostova neophodnih za velike pokrete protivničkih snaga.
3. Direktna podrška trupama koje ne zavise od železnice (oklopne i motorizovane divizije) u proboju
4. Podrška mornarici, bobmardovanje neprijateljskih luka i odbrana svojih, kao i učestvovanje u pomorskim bitkama
5. Paralizovanje neprijateljske produkcije bobmardovanjem fabrika
Međutim, sa smrću Wevera, praktično umire i ova strategija. Luftwaffe se pod Udetom i Milchom okreće taktičkim i jurišnim bombarderima, koji su joj doneli mnoge pobede u Blitzkriegu. Ali, došao je trenutak da se ona pokaže i drugoj ulozi - strateškoj, onoj kojoj nisu namenjeni. I, naravno, oruđe koje nije namenjeno određenoj ulozi, ma koliko ono bilo savršeno, ne može da se poredi sa oruđem koje odgovara toj nameni.
Verovatno su već pre početka BoB neke glave analizirale ponovni početak proizvodnje četvoromotoraca. Ponovni početak proizvodnje bi bio lakši, jer su projetki već postojali, kao i alati. Međutim, u Trećem Rajhu je velika većina stvari zavisila od nekolicine ljudi. Gering je prepotentno verovao u svoje bombardere, a Hitler nije nameravao da se okrene ratu iznurenja - razmišljao je o crvenom medvedu.
Ipak, okretanje produkcije na strateške bombardere je svakako mnogo skuplje i duže vremena treba za proizvodnju. Sigurno bi prošlo više od polovine 1941. godine dok se teški bombarderi ne bi pojavili na nebu. Luftwaffe je svoje najveće šanse propustila u avgustu prošle godine i ovi bombarderi bi verovatno imali učinak V-1 i V-2 - odličan potencijal, ali prekasno.
Sa razvojem četvoromotoraca bi morao da se razvije i lovac velikog doleta čime cela stvar postaje još mnogo skuplja. Međutim, da se o tim stvarima razmišljalo hladne glave, kad je trebalo - moglo se imati pravo oruđe u pravo vreme i time dotuću Britaniju, ma koliko ona žarko želela da se održi na nogama.
Verujem da ova tema nije interesantna samo meni, tako da ko god ima nešto da kaže, nek se ne stidi.
