Zanimljivo pitanje, da vidimo....
1 septembra 1939 godine borbena vrednost Španske Mornarice je bila na niskom nivou, puno istrošenih brodova kojima je bio potreban remont, manjak iskusnih posada za iste i nepoverenje zbog samog karaktera rata, jer se u nekim delovima gerilski otpor Franku i Fašistima nastavio do 50-ih godina ( naravno u pitanju su bile diverzije i manje grupice).
10 juna 1940 godine, situacija bi bila malo, ali samo malo bolja, jer su neki brodovi bili vraćeni u stroj, ali opet je to sve bilo malo u poređenju sa snagama koje je Britanska mornarica mogla da suprotstavi Španiji. Jedino bi iznenadnim napadom Španska Mornarica mogla da blokira i bombarduje Gibraltar, a istovremeno da se izvrši napad sa kopna. Tako bi brzo lišila Britansku Mornaricu odlične baze, što bi vremenom dovelo do pada Malte, a dalje i Severne Afrike.
Najveći problem Španije je bio što je zemlja bila skroz iscrpljena građanskim ratom, bez sredstava za remont brodova i opremanje vojske savremenim sredstvima. U par navrata je Hitler razmatrao sa Frankom šta je poterebno da ga privoli na rat sa saveznicima, čak se i sam Franko ponudio da im objavi rat 19 juna 1940 godine, ali je po Hitleru, njegova cena za ulazak u rat bila previsoka. Franko je tražio da Nemačka opskrbi njegove trupe svim ratnim materijalom, hranom i benzinom i još teritorijalna proširenja: Gibraltar, pdručije oko Orana, ujedinjeni Maroko pod Španskim protektoratom i proširenje Španskog saharskog područja od ušća Nigera do rta Lopes. Ovo su bili neprihvatljivi razlozi, jer je sam Hitler očekivao da će uspeti da privoli Britance na mir, kako to nije uspelo sastao se još jedanput sa Frankom, ali je posle tog sastanka konstatova da je :"Franko jednako pohlepan kao i mnogi od nas". Osim toga problem je pretstavljala i Italija koja je želela i sama da proširi svoje kolonijalne posede na račun Francuske i Britanije.
Sve u svemu Nemci bi malo dobili ulaskom Španije jer su i sami imali ograničena materijalna sredstva koja su im bila potrebna za vođenje rata na istoku.